Nacionalni propisi

Srbija je svoju legislativu u oblasti sredstava za zaštitu bilja delom uskladila sa principima uspostavljenim u EU usvajanjem Zakona o sredstvima za zaštitu bilja 2009. godine. Nacionalna regulativa zasnovana na Zakonu o sredstvima za zaštitu bilja, donela je približavanje osnovnom konceptu koji u ovoj oblasti važi u EU, naročito u pogledu hemijskog identiteta aktivnih supstanci koje su dozvoljene ovim sredstvima, kao i po pitanju maksimalno dozvoljenih količina ostataka u hrani. Međutim, zbog izvesnih tehničkih grešaka u prelaznim odredbama ovog zakona, njegova primena po pitanju registracije sredstava bila je odložena gotovo 10 godina. Izmenama i dopunama ovog zakona koje su usvojene u martu 2019. godine, otklonjeni su ključni nedostaci njegove inicijalne verzije i omogućena je primena odredbi o registraciji sredstava za zaštitu bilja prema jedinstvenim načelima, odnosno na način koji je odavno u primeni u razvijenim zemljama, pa i u zemljama u našem okruženju. 

Takođe, veoma značajne su i odredbe koje se odnose na primenu sredstava za zaštitu bilja koje su izmenama zakona detaljnije uređene i uvode principe održive, odnosno odgovorne i bezbedne upotrebe sredstava za zaštitu bilja. Između ostalog, ovim izmenama predviđene su obavezujuće obuke i sertifikacija profesionalnih korisnika sredstava za zaštitu bilja. 

Kada govorimo o sredstvima za zaštitu bilja, pored nacionalnih propisa koji direktno uređuju ovu oblast važno je spomenuti i propise koji se odnose na bezbednost hrane, kao i određene propise iz oblasti zaštite zivotne sredine (posebno one kojima se uređuju hemikalije u širem smislu, kao i propise o upravljanju otpadom):